Suština mog koncepta je precizno planiranje i optimizacija potrebne energije prevashodno za industriju i transport
Trenutni trend potrošnje energije
povećanje potrošnje uglja za oko 25 %
povećanje potrošnje mafte za 18 %
povećanje potrošnje električne energije za 41 %
Ukupna potrošnja energetskih resursa u 2019 izgleda ovako
Ugalj 167549372 27.06%
Nafta 190442343 30.75%
Gas143639261 23.2%
Nuklearke 30461171 4.92%
Hidro 151946394 2.45%
Vetar / sunce 13417264 2.7%
Biodizel i otpad 58538571 9.45%
Resursi u budučnosti
Predpostavimo matematički model koji isključuje naftu, ugalj i zemni gas i eventualno nuklarnu energiju, ostaje nam mogućnost proizvodnje čiste ekološke električne energije zasnovanu na : vodenim tokovima (akumulacijama) vetru, suncu, plimi/oseki.
Ako bi iz gornje tabele eliminisali : naftu, ugalj i gas dobili bi 15 % energije na koju se mozemo
osloniti i raspodeliti što je premalo za zadovoljenje trenutnih i stalno rasutćih potreba čovečanstva.
Rešenje je optimizacija potrošnje preostalih energetskih resursa uz stalno povećavanje ekološko prihvatljivih izvora energije
Problem raspodele potrošnje preostale energije deli se prema potrošačima
Industrija, kao glavni potrošač
Glavnina proizvedene električne energije otišla bi na industriju od čega
prerada sirovina zahteva najviše. Tu za sada ne vidim načina za uštedu i tu nema kompromisa.
Transport i transportni problem
Danas se transport oslanja na potrošnju nafte i njenih derivata. Pogon na struju u saobraćaju je u : železnici i električnim vozilima
Problemi kod transporta automobilima i kamionima su: gubitak na energiju trenja kotrljanja točkova i neracionalnoj upotrebi vozila.
Da bi se rešio problem gubitka usled trenja kotrljanja točka potrebno je u eliminisati točak iz upotrebe i naći optimalni sistem koji bi se oslanjao na napr. tehnologiju
magnetne levitacije ili slično.
Električni automobili koji se nude u današnje vreme su samo prelazno rešenje. Oni nude neracionalizaciju u prevozu kao i zahtevnost za skupim baterijama.
Drugi problem može se rešiti maksimalnom optimizacijom prevoza. Ovo bi iziskivalo gustu lokalnu železničku mrežu.
Glavnu ulogu bi igrao softver tj program koji bi prikupljao i optimizovao zahteve za transport a zatim dimenzionisao potrebne kapcitete.
Primer : dimenzionisanje prevoznih kapaciteta
Matematički model
Matematički model čini matrica 3xN vrsta x kolona gde je kolona N veličina koja se dinamički menja u vremenu u zavisnosti od broja putnika
Broj vrsta sveden je na 3 faktora Xi - broj putnika , Putanja , Vreme. To dalje znači da imamo stalno promenjivu tabelu u vremenu.
Putnik
Relacija
Zahtevano vreme polaska
X1
A -> M
01.09.13.25
X2
B -> G
01.09.14.00
X3
C -> F
01.09.14.05
X4
M-> B
01.09.13.30
...
Xn
A -> M
01.09.13.25
Ovaj zadatak bi se rešavao na primer nekom unapređenom mađarskom metodom za transportni problem.
Softver bi imao zadatak da na osnovu prijavljenih poruka za željeno kretanje, napravi i optimizuje
rute i dimenzioniše transportne kapacitete. Više o transportnom problemu u operacionim istraživanjima možete videti ovde...
transportni problem
Problem grejanja
Grejanje se uglavnom oslanja na direktnom saogrevanju fosilna goriva što (ugalj, nafta, gas) i struju. Sve je ovo neprihvatljivo
sa stanovišta emisije CO2 i daljeg globalnog zagrevanja i zagađivanja. Grejanje stambenih objekata trebalo bi se osloniti na toplotne pumpe sistema vazduh-zemlja.
Drugi važan činioc je toplotna izolacija, čije je dalje unapređenje neophodno bilo da su u pitanju veštački materijali zasnovani na PVC ili prirodni zasnovani na zemlji kao dobrom toplotnom izolatoru.
Naravno, dogrevanje u hladnim mesecima po vedrom vremenu bi se dopunjavalo solarnom energijom. To znači da je za grejanje neophodna električna energija, ali
bi se ona veoma dobro iskoristila za gore navedene sisteme.